utorak, 17. studenoga 2015.

Istra tour 2. dio


Drugi dan smo zapalili u unutrašnjost u koju do sada nisam tako često zalazila iz jednostavnog razloga - kada si na moru grijeh je ne pržiti se po cijele dane na plaži i iskoristiti svaki trenutak na apsultno crkavanje a ne nedajbože ići landrat uličicama gradića po toj žegi.
E pa malo sam se zajebala. Unutrašnjost je jednostavno prekrasna i ukoliko se nađete u Istri vrijedi žrtvovati pokoji dan prljenja na suncu za obilazak nekih od ovih mjesta. 
Sad malo razmišljam bi li to rekla i da je vani bilo 40 stupnjeva a ja umjesto na plažu trebam u auto i vozit...Ma definitivno.

FUN FACT - Istra se dijeli na '3 zemlje', crvenu - terra rossa koja je vidljiva na jugozapadnoj obali, sivu - terra grigia koja je u središnjem dijelu poluotoka i bijela - terra bianca koja je na istočnom dijelu polotoka. Ne znam za vas ali ja sam do sada bila uvjerena da je u Istri samo crvena zemlja...

                                        
Grožnjan

Prvi nam je u planu bio Grožnjan, prekrasan mali gradić od 200tinjak stanovnika koji svaki dan uživaju u prekrasnom pogledu koji seže sve do mora koje je tako blizu a tako daleko. 
Kužim da im u ljetnim mjesecima i nije neka šema kroz prozor gledati more a tuširati se u kadi. Grad je u ovo vrijeme jako miran i sve je kao na filmskom setu, slatko i nariktano baš kako treba biti. Grožnjan se danas još naziva i Grad umjetnika jer u njemu ima 40ak galerija a svake godne se održava i likovna manifestacija Extempore. S druge strane tu djeluje i Međunarodni kulturni centar Hrvatske glazbene mladeži a održava se i Međunarodni jazz festival sa svjetskim jazz facama. Također Akademija dramskih umjetnosti iz Zagreba ima svoju ispostavu u Grožnjanu gdje se svake godine održavaju Međunarodne radionice filmske i kazališne umjetnosti. Nikada ne bih rekla da u tako malom gradiću ima toliko zanilmljivih i bitnih sadržaja. No, budući da smo mi bili izvan sezone, radilla je uz suvenirnicu jedino birtija pa smo se zadovoljili i sa tim, zavalili u stolice i upijali sunce uz jeftinu kavu, skupi čizkejk i pogled koji nema cijenu.













Motovun

Za Motovun me vežu sjećanja na tinejdžerske dane i prvo ljetovanje sa prijateljima kada smo mjesec dana sa ruksakom na leđima brijali po svim festivalima u Istri, zarađivali žongliranjem, spavali na plažama i kuhali jela na plameniku. Tamo sam pila najfiniju bisku na svijetu, naučila svirati drombulju i dočekala najbolja jutra nakon odličnih zezanja u sklopu Motovun film festivala.
Sada je grad bio pust, radila je tek pokoja suvenirnica i restoran u kojem su se ljudi okupili da bi vidjeli zalazak sunca. Nakon što smo ga i mi dočekali otišli smo sretni ća sa bocom domaćeg vinca kojem je kao i uvijek negdje u Istri prethodila degustacija bezbroj vrsta domaćih rakijica.










Hum

Na povratku za Osijek odlučili smo proći Alejom glagoljaša i navratiti u najmanji grad na svijetu, preslatki Hum. Ima 30ak stanovnika, 3 reda kuća, 2 ulice, jednu galeriju, konobu i crkvu. Kada smo mi došli kao i svuda dalje sve je bilo zatvoreno osim male suvenirnice u kojoj vlasnik i nije bio tako sretan što nas vidi jer je morao prestat tandrkat po gitari na katu i spustit se dolje da vidi tko to smeta Satrianiju za sirotinju. Hum je uz sve ostale gradiće na vrh brda navodno odličan za bajkere jer ima dosta za to predviđenih staza kroz čarobnu šumu tako da tko je za takve akcije vjerujem da neće požaliti. 

FUN FACT - U Humu se i dan danas župan bira na način da se starješine Huma okupe oko kamenog stola i urezivanjem u drveni štap, raboš, odlučuju o tome tko će narednu godinu biti glavni dasa u gradu.